Vjerujete li u ljubav?

ljubav i bol

ali kako se dalje boriti, tj. kako preživjeti razočarenje koje nam je pružila osoba za koju nismo ni pomislili da bi nam mogla to napraviti. Sve se upočetku čini lijepo,krasno, obećanja sa svih strana,a ujutro kad se probudiš pitaš se da li je to san, ili java, i tako, neko duže vrijeme se zavaravamo, neznamo kuda bi sa sobom,jedino što postoji u nama je bol, koju držimo u sebi, ali koliko god se trudili da ju zadržimo u sebi, to je nemoguće.Pa smo nervozni,odbojni prema bližnjima,a nismo svjesni da su nam oni jedini koji nam nežele zlo, i kojima je u cilju da budemo sretni.Ali, to sve shvatimo kad je kraj svemu, i nismo svjesni da smo sretni što nas oni nisu napustili.I vrijeme prolazi, ljudi, stvari, priroda se mijenja..Dolazi nova stranica života, mislim da sam jaka, da se neću dati zavarati kao prošli put, ali ja nemam snage sve prolaziti pomovo, ljubav čekam sa strahom,u duši nosim svu bol, iako svi misle da sam sretna u životu u svakom pohledu, alin nije baš tako, ali moram se zadovoljiti s tim, jer netko ni to nema.jEDNOSTAVNO me strah, nosim bol i strah u sebi, i pitam se da li će to ikad prestati, da li ću i ja naći osobu s kojom ću se šetati parkom, ići na sladoled, vani..sve se to pitam, i čekam..mlada sam, ali zar nije tragično što sam mlada a već razočarana u ljubav???Nije to dječje razmišljanje, nego razmišljanje jedne dovoljno zrele dijevojke.

ljubav i bol

@anjas, razumijem te potpuno, prolazila sam isto. Zapravo su jako rijetki oni koji NISU bili u takvoj situaciji. 
I koliko god bezveze zvučalo, istina je ovdje samo jedna - "Vrijeme liječi sve rane". 
Dozvoli sebi da preboliš. Plači sa kišom, plači uz tužne ljubavne pjesme, plači na srcedrapateljne filmove. Pusti srce da isplače bol. A onda ćeš se probuditi jedno jutro i krenuti dalje. 
Još jedan korak prema boljem sutra je da raskrstiš sve veze sa osobom koja te toliko razočarala. Jesi li to napravila?

ljubav i bol

trenutno ne vjerujem u ljubav...

ljubav-duga prilika za bol...

Cure moje, niste same,ja sam isto mislila da sam najveća nevjernica u ljubav, ali očito nas ima više... ljubav je svakoga bolila, bar jednom... mene boli sad... volilabi raskrstit sve i krenit dalje, ali u meni ostaje ona jebena nada i čekam nekoga da se opet vrati i učini moje dane ljepšim... jeli to jadno???

neuzvracena ljubav jako boli...

Jeste ikada bili zaljubljeni a da vam ta osoba ne uzvraca ljubav...Ja jesam vec 5 god davao mije lažnu nadu...Jos uvijek ga volim kao prvog dana...ali od tada više nikome ne vjerujem mrzim i život i ljubav....Neuzvracena je ljubav nejgora i nejbolnija vjerujte mi...više nikada necu moci voljeti a koliko sam samo puta pomišljala na samoubojstvo ne mogu vam reci...voljela bih se rješiti ovog osjecaja koji me uništava jer zbog njega gubim sve a nada mi je vec osavno umrla...teško je nitko me ne shvaca i nitko mi ne može pomoci iako bi voljela da može i da me netko spasi iz ovog pakla...help

neuzvracena ljubav jako boli...

@xany, slažem se, neuzvraćena ljubav jako boli, ali vrijedi li zbog jednog kretena koji očito nije vrijedan te ljubavi, propustiti ljubav osobe koja je toga vrijedna? 
 
Ja sam sigurna da ne vrijedi i da trebaš i dalje vjerovati u ljubav.  
 
Radije malo razmisli koliko poštuješ samu sebe kad i dalje voliš osobu koja te toliko povrijedila?

neuzvracena ljubav jako boli...

ljubav zapravo ne postoji..i to je prava istina...

znamo tek kad izgubimo

bezbroj puta sam dopustila da me povrijedi osoba koju sam voljela, a kada sam se napokon oslobodila i krenil dalje, nasla nekoga tko me voli , on mi je jos uvijek u mislima i bas kad mislim da sam zavoljela novog decka on se pojavi sa svojom nadom da cemo opet biti skupa. ja ne mogu odoljeti mislima kako bi bilo da pokusamo ponovno, iako je on neke stvari shvatio prekasno. znam da me moj decko voli i voljela bih mu jednom iskreno reci da i ja volim njega, al ja jednostavno neznam dali je to ljubav ili zelja da budem s nekim tko ju uzvraca. ne zelim i ja neke stvari kasno shvatiti kao moj bivsi, jednog dana moliti nekog od njih dvojice da mi se vrati i da mi oprosti...

znamo tek kad izgubimo

@jedna cura, možda će ti se ovo činiti kao klišej, ali zaista djeluje. Uzmi papir i olovku, fokusiraj se na bivšeg dečka i sebe i napiši razloge zbog kojih bi htjela biti s njim i razloge zbog kojih ne bi. Pokušaj si zamisliti budućnost s njim kao da sadašnjeg dečka nema. Ali budi realna, razmisli o njegovim greškama, o njegovom ponašanju prema tebi, da li te poštuje i kako to pokazuje. Kako bi se ponašao u određenim situacijama i sl. Pogledaj malo druge članke na ovom sajtu i pokušaj njega prepoznati u njima. Pokušaj biti što realnija jer mi žene ponekad znamo stvarati iluziju princa na bijelom konju i povezati ga sa pravom osobom, a da to zapravo i nisu njegove osobine.  
Kad si to napravila, isto napravi i sa sadašnjim, na novom papiru bez razmišljanja o bivšem. Pokušaj ih razdvojiti i iskreno razmisliti o svojoj vezi sa svakim od njih posebno. 
Konačni rezultat će ti pomoći oko odluke. Možda na kraju otkriješ da ne trebaš biti ni sa jednim, već sa nekim trećim... Sretno...

NESRETNA

JA NE VJERUJEM U LJUBAV.

NESRETNA

Danasji ljudi su suvisne egoisticni da bi postojala ikakva ljubav(barem lako)...Rad toga mislim da je ljubav rijetka,jer vrlo malo ljudi su u stanje dati toliko nekome drugome od sebe a da ti ne dolaze u rod. 
 
Svak se boji da neko upozna njega/nju kakav/kakvu jest i da onda okrene ledja od nje/njega.I dosta od nas hodamo i pricamo o ljubavi kako bi voljeli da neko nas voli al' cini mi se da bilo kome zelimo dati tu casti.Koliko samo nemam drugarica koje kazu da vole ovog i onog, i stalno novi momak dodje u sliku i svaki put ista stvar.Dodija joj veza.I mene to nimalo ne iznenadjuje. 
 
Dosta vremena se umisljamo da to sto osjecamo je ljubav a varamo se..Osjecamo da nesto fali da nije kako treba i dosta od nas znamo da zaprave je ovo nesto prolazno jer.. 
Nikome(eto velcinom) se ne da boriti za pravu stvar(i normalno za tacnu osobu)..Bojimo se. 
 
Sjeti se ovo,ti jesi fakticno vrijedan/vrijedna toga.Treba da se otvoris i da uzmes rizik..Do tada smo svi mi zaljubljeni u ideju ljubavi i necemo nista drugo biti.  
 
((Oprosti ikakve greske jezika.))

GLAVU GORE

Ljudi.. 
oni koji vas rasplacu nisu vrijedni vasih suza..Oni koji su vrijedni..nikada vas nece rasplakati! 
Ne znam ko je ovo rekao ali je definitivno u pravu.  
Toliko lijepih "stvari" ima u zivotu da nismo ni svijesni samo treba gledati sirom otvorenih ociju. Onaj koji nas povrijedi nije nas vrijedan zato treba imati na umu da smo mi VRIJEDNI uvijek treba cijeniti sebe vise..

čemu sve to?

sve je ovo pametno što ste rekli... al jest bili u situaciji da nakon što vi prekinete s dečkom zbog njega vi zovete njega da vam objasni zašto sve to i samo želite da vam kaže nešto \"loše\" da možete nastavit dalje kao da ništa nije ni bilo a on vam govori da mu je stalo do tebe da si posebna i da te volio i kao da ti želi pružit još jednu priliku da o svemu razmislite i da imate dovoljno vremena i to ispada kao da me još uvijek voli, al onda shvati da želi da ostanemo prijatelji i da mu je ful stalo do mene i tebe to ubija u pojam,al na kraju se više nikad ni ne čujete ni ništa. ja ostanem sama sa slomljenim srcem...svaki dan patim sve više i svaki dan se moram iznova uvjeravati da je gotovo i da mi netreba netko takav a opet nekako glupo vjerujem da postoji neka nada za nešto,svaki dan se sve više nadam a sve su manje mogućnost za bilo šta. neprestano o njemu razmišljam i sve mi više fali, a najviše me muči da li se on mene ikad sjeti dali mu ikad dode da me nazove da pita kako sam,ma samo da mi neku poruku pošalje...bilo šta...želim da on zna da ga volim i to sve a nemogu mu to reć jer nebi ništa postigla...a samo želim da mi bude lakše da znam zašto mi je govorio da mu je stalo i da me ne želi povrijedit kad to očito nije istina i sad nakon toliko vremena pogotovo...neznam više što da radim jer misli da ga nikad neću preboljeti i više nikome neću moći vjerovati nakon svega...šta da radim?

čemu sve to?

Jesam, bila sam u toj situaciji... Bilo je teško, trebalo mi je godinu dana takve patnje da konačno smognem hrabrosti i snage da potpuno prekinem, ali na kraju je ipak uspjelo. 
Moglo bi se reći da sam skupljala sve te trenutke u kojima je pokazivao manjak poštovanja i ljubavi prema meni dok nisam pukla... Baš ti njegovi postupci su mi na kraju ipak dali snage da odem zauvijek. On te drži kraj sebe jer mu treba netko da ga voli, jer je sebičan, jer je nesiguran... Ne razmišlja kako je tebi, ne poštuje te, ne voli te... Nemoj se zavaravati... Zaslužuješ više! Kad te on već ne voli i to ti pokazuje svojim postupcima, TI pokaži sebi da se voliš, tako što ćeš ostaviti osobu koja te nije vrijedna!

Ljubov

Koj moze da ja objasni Ljubovta?????

ljubaav

vjerujem u ljubav otkad sam upoznala svog muzica,vjerujte u ljubav jer je ona iznad svega...bozanski dar

nemogu više

dosta vremena nakon prekida shvatila sam da ga neću nikada potpuno preboljeti i zaboraviti i da ga trebam i zbog toga sam pala u depresiju i rekla mu šta osjećam prema njemu jer sam misla da će meni bit lakše ak mu sve to kažem...nisam ni najmanje očekivala da će mi nakon svega što mi je napravio odgovorit,al je...i nakon svega što smo pričali meni je još i gore i nemogu vjerovat kako mi je nakon svega mogo reć da mu je još uvijek stalo do mene i uporno me uvjerava u to,al njegovi postupci govore drugačije...samo želim sve rješiti među nama jednom zauvijek da mogu nastavi dalje i da si pružim priliku da ga zaboravim,al opet se na neki način bojim pustit ga zauvijek iz svog života jer neznam dal ja to mogu a i on mi to na neki način ne dopušta jer mi stalno iznova govori da mu je stalo do mene i da mu je žao zbog svega što zbog njega patim i sve sam mu rekla što me muči i nisam time ništa postigla iako više ni sama neznam što želim... i nisam dobro zbog svega i znam da neću biti sretna dok sve ne riješim a kak je krenulo,nikad to neću riješit. neznam više šta da radim i šta da mu kažem da meni bude bolje jer njemu je očito svejedno iako to ne želi priznati...vjerojatno ima netko ko je bio u ovakvoj situaciji da može reć što da radim jer samo želim napokon biti sretna...

nemogu više

naravno da da...vjerujem u ljubav za nju dajem sveeeeeeeee

ah ta ljubav...

Nemoguće je spomenuti ljubav, a ne pomisliti na onu njenu iscjeliteljsku moć, na one blažene trenutke kada ona obuzme cijelo vaše biće... isto tako, nemoguće je ne pomisliti i na onu njenu tamniju stranu- bol, suze i razočarenje, ukoliko pogrešna osoba dobije našu ljubav... 
Srećna sam, i vjerujem u ljubav, ali imala sam i teških momenata... Sve u svemu, mogu da kažem- ljubav je zaista divna, i zaslužuje da vjerujemo u nju... Neko to shvati prije, neko kasnije...

ah ta ljubav...

@njegova, možeš li mi napisati što te točno onda muči u njegovom ponašanju? Što on radi, a da ti želiš prekid. Ovdje si napisala samo da patiš, ali da ga voliš, ali i da je njemu stalo do tebe. Nisi napisala zašto točno patiš? Što je napravio?