Jedan od vječnih problema u muško-ženskim odnosima je spuštanje wc daske koji naročito dolazi do izražaja kad malo duže živite s nekim pa na vidjelo počinju izlaziti i vaše mane, a ne samo vrline. U prijevodu - kad skinete ružičaste naočale.

Ja sam, naravno, htjela biti drugačija od svih, pa sam odlučila da me takve sitnice neće zamarati. Sitnice poput dizanja/spuštanja wc daske, otvorenog čepa na zubnoj pasti, krivo istiskivanje zubne paste, krivi način kuhanja kave, ostavljanje odjeće gdje ne treba, trebale su biti nevažne u usporedbi sa svim lijepim stvarima koje je suživot sa partnerom nosio. Osim toga, postojali su i dobri argumenti za obje strane. Npr. zašto bi on morao paziti da meni spusti dasku, ako ja ne pazim da njemu podignem dasku, odnosno ako oboje ne spuštamo poklopac od wc daske; tko kaže da je moj način kuhanja kave pravilan način; ni ja ne ostavljam odjeću na pravim mjestima itd.

I tako su sve te sitnice ostale po strani dok nismo usvojili malog, preslatkog mačića, baš kao iz whiskas reklame.

Malo pomalo taj je mačić bio posvuda, pa smo morali početi zatvarati vrata od prostorija u koje nije imao pristup što nije baš uvijek moglo biti moguće. Npr. ako želimo provjetriti kupaonu nakon tuširanja, moramo je ostaviti otvorenom.

Ali onda je postojala opasnost da skoči u wc jer je kao i svaki mladi mačak, istraživao svijet oko sebe, pa smo počeli wc dasku spuštati.

Cijelu.

Mačak je sad veliki i ne bi mu niš bilo da upadne u wc osim kaj bi se malo preplašio vode, ali navika je tu. Wc dasku sad spuštamo i kod prijatelja i na javnim mjestima, a ne samo doma.

Pa, ako želite dragog disciplinirati i naučiti kako da spušta dasku, nabavite mačka.