Vjerujete li da negdje tamo postoji savršena osoba za vas? Vjerujete li da je ljubav moćnija od smrti? Vjerujete li uopće u ljubav? Jedna naša čitateljica poslala nam je mailom pitanje: "kako vjerovati uopste u ljubav?". Možda se razlog za ovo pitanje krije iza slomljenog srca, ali ipak me je bacilo u razmišljanje - vjeruju li i drugi u ljubav kao ja?

U koji god aspekt života da pogledam, nalazim ljubav. Već od samog našeg začeća tu je ljubav naših roditelja (u normalnim situacijama), zatim ljubav ostatka obitelji; ljubav brata ili sestre; ljubav prijatelja; ljubav prema poslu; ljubav prema knjigama; ljubav prema nekom hobiju; ljubav prema prirodi; ljubav prema životu isl. i na kraju, ona najljepša - ljubav prema partneru.

Tijekom odrastanja upoznajemo jako puno različitih ljudi. Zbog nekih od njih nam srce zatreperi; zbog nekih patimo više ili manje; neki nas usreće na trenutak, a neki za cijeli život.

Slomljeno srce ili razočaranje u osobu ne smije biti razočaranje u ljubav jer ona postoji svugdje oko nas, zbog nje smo i došli na ovaj svijet.

U trenucima kad mi je bilo najteže, kad sam i sama posumnjala u ljubav i zajedništvo sa jednom (za mene savršenom) osobom, tješila sam se izrekom koju sam negdje pročitala -

"Prava ljubav će doći kad ćeš je najmanje očekivati, i to u trenutku kad će tvoje srce biti spremno za nju."

Vjerujete li vi u ljubav?