U osnovnoj školi smo, u sklopu nastave, gledali dokumentarni film pod nazivom "Zelena ljubav" ili nešto slično. Film prikazuje seoske običaje prije nekih pedesetak godina kada su brakovi bili stvar dogovora i sklapali se između djece od cca 13 godina.

Zapravo, u trenutku kad je djevojka dobila prvu mjesečnicu smatralo se da je spolno zrela i spremna za brak. O psihičkim segmentima se nije razmišljalo. To jednostavno nije postojalo. Brak je bio zajednica između dječaka i djevojčice kojima je bio cilj napraviti što više djece i opet ih dalje udati. Jednom rječju - razmnožavanje.
I nevjerojatno, ali takvi brakovi su opstajali i ljudi su bili relativno sretni jer za drugo nisu ni znali...

Danas se zna da djeca sa 13 godina nisu mentalno zrela ni za brak, a kamoli za djecu. Zapravo, spolni odnosi sa djecom u toj dobi su zakonom zabranjeni. Znači li da su "naši stari" zapravo redom bili pedofili?
Nizozemska stranka pedofila traži dozvolu za sex sa djecom od 12 godina. Vjerujem da bi uživali da su se rodili pedesetak (ili više) godina ranije.

Ali neka to ostane za neki drugi put, sad se želim osvrnuti na ljubavne veze i brak.

Tijekom godina, dobna granica za brak se pomakla do nekih 18-20 godina. Postalo je "normalno" da mladi prvo završe školu i zaposle se, pa krenu u osnivanje svoje obitelji, ali takvim shvaćanjima došlo je do generalnog osjećaja da ti život "završava" kad se oženiš/udaš i rodiš. Sve je postalo podređeno odgoju djece i očekivanju smrti.

Mnogi su tako upali u životnu letargiju iz koje se nisu znali izvući. Takvi stavovi doveli su i do odbojnosti prema braku od strane novih generacija. Dobna granica stupanja u brak je sve manje bitna. A potpikavanje naših starih kako ćemo ostati stari dečki i cure, sve nas manje i manje diraju.

Konačno smo slobodni odlučiti sami, kada ćemo i s kime stupiti u brak.
To je s jedne strane dovelo do kvalitetnijih brakova u koje stupaju ljudi koji se vole i ŽELE osnovati obitelj u trenutku kada su spremni za to, ali s druge strane, i broj razvoda se povećao, jer je brak od institucije obitelji postao papir kojim se nekome dokazuje koliko ga se voli. U brak se sve više ulazi bez razmišljanja da iza toga stoji zajednički život koji ne mora biti toliko divan i krasan.

Problem je i u činjenici da smo sve više okrenuti sebi, pratimo neki svoj put i sebično brinemo samo o svojim potrebama. S takvim stavom, prije ili kasnije dođe do razilaženja puteva koje želimo slijediti, pa svaki partner kreće za svojim srcem i nekim svojim putem.
Smatram da će u budućnosti opasti broj razvoda, ali i broj brakova. Nadam se da će ljudi shvatiti da se u brak ne ulazi sa osobom za koju osjećate trenutnu strast, već sa osobom s kojom želite provesti život, sa osobom koja dijeli vaše želje, stavove, snove... Jer vjerujem da svatko od nas ima kompatibilnu osobu i da nas sudbina spoji sa njom u trenutku kad smo spremni za to.

Na ovim stranicama pokušat ću vam obratiti pozornost na stvari koje su u vezama doista važne, savjetovati kako održati ljubav i strast, kao i pomoći shvatiti kako da vam ljubav u svojem punom smislu bude dio života koji će vas usrećiti...

Savjeta se nemorate držati striktno, ali razmislite o njima i pokušajte ih primjeniti u svojoj vezi. Rezultati bi vas mogli ugodno iznenaditi.