Pišete li blog? O čemu pišete? Koliko privatnih stvari iznosite na blogu? Da li je blog anoniman ili ga pišete pod svojim imenom i prezimenom? Objavljujete li svoje slike, slike svojih prijatelja i obitelji? Zna li partner za vaš blog?

Sve su to pitanja čiji odgovori mogu uvelike utjecati na vašu vezu. A na koji način, pokušat ću vam prikazati kroz nekoliko primjera iz stvarnog života.

Primjer 1. - prije nego što sam upoznala svog životnog partnera, vodila sam blog nekoliko godina. Blog je bio anoniman, odnosno znali su me samo ljudi koje sam upoznala u RL-u (real-life-u) i kojima sam za blog sama rekla. Na njemu sam dosta pisala o izlascima, svojim trenutačnim simpatijama i vezama, svojim stavovima i sl. Kad sam upoznala Njega, rekla sam mu za blog jer je to bilo nešto što je dio mene, nešto što sam svakodnevno radila, nešto što je činilo važan dio mog života - ja sam bila Blogerica. Nije mi niti na trenutak palo na pamet da će on ići čitati 3-4 godine postanja (mislim da je bilo barem dvjestotinjak postova, što dugih, što kratkih).

Ali to je upravo ono što je On napravio. Pročitao je sve, sav moj život u zadnjih nekoliko godina prije njega. Nije mi žao jer u njima nije bilo napisano ništa čega bi se morala sramiti, a vjerujem da me i na taj način dobro upoznao i još više se zaljubio... Ipak, da se radilo o nekoj više ljubomornoj osobi, koja možda nema razumijevanje za opijanje i tulumarenje, možda bi imala problema. 

Naravno, tu je sad i pitanje - da li bi uopće imalo smisla biti s osobom koja me ne bi prihvatila onakvu kakva zaista jesam, nego bi tražio osobu koju bi morala glumiti?!

Primjer 2. - često pratim stranicu FuckMyLife jer uglavnom ima hrpu zabavnih anegdota u kojima netko "nastrada" zbog vlastite gluposti, ali naiđem i na tužne anegdote zbog kojih se pitam - koliko zapravo poznajemo jedni druge ili možda zatvaramo oči pred očiglednim?!

Danas sam naletjela na slijedeću anegdotu:

Today, I found out my husband of 10 years has a online blog. Excited to read about myself, I began skimming, only to find out that every entry is him explaining how he let his "soulmate" walk away 9 years ago because of his "previous commitment" and how he regrets it every day.

(Danas sam doznala da moj suprug s kojim sam 10 godina u braku ima blog. Uzbuđeno sam krenula čitati ne bi li našla što piše o meni, da bi saznala kako je svaki post posvećen njegovoj "srodnoj duši" koju je sreo prije 9 godina, pustio zbog "prethodno preuzete obveze" i kako žali zbog toga svaki dan)

Nije li to prestrašno?! Živjeti u braku 10 godina pod pretpostavkom da je sve u redu, a onda saznati da tvoj suprug svaki dan žali što nije otišao za drugom?!

I sada, razmislite, što je on postigao sa tim blogom... Piskarati dan za danom o nečemu što je moglo biti, ali nije, i žaliti zbog onoga što imaš, je potpuno besmisleno. Trebao je otići za tom "srodnom dušom", a ne glumiti žrtvenog janjca koji zbog obveze ostaje u braku sa osobom koju ne voli (?!) ili ako je tek sada shvatio da je trebao otići, zašto nije pronašao tu "srodnu dušu" pa saznao da li ona misli isto.

Umjesto toga, njegova supruga je sad slomljenog srca i bez obzira da li se rastanu ili ne, njihov brak više nikad neće biti isti.

Ogromne šanse su, da bi u slučaju da je otišao sa tom srodnom dušom sad pisao blog o tome kako je prije 9 godina ostavio svoju srodnu dušu zbog kratke i besmislene avanture.

Naime, svi smo mi skloni idealizirati osobe koje ne poznajemo i od njih stvarati idealne partnere u trenucima kad iz nekog razloga nismo zadovoljni svojom vezom.

Primjer 3. - Pratim blog jedne mame čiji suprug radi u vojnoj bazi u SAD-u i  to na principu da je 12-18 mjeseci u jednoj bazi pa ga presele u drugu bazu na 12-18 mjeseci i tako ukrug. Kod svakog preseljenja u drugu bazu, oni zajedno sele u drugu državu. Bilo bi lijepo da on bar onda živi u istoj kući sa njima (imaju jednu kćer), ali to nije slučaj - on dođe na koji tjedan doma pa ide u bazu. Živi u bazi cijelo vrijeme. No, dakle, ona piše blog gotovo dnevno i vodi bilješke o tome što su ona i kćer radile, gdje su bile, stavlja fotografije njih dvije zajedno ili samo od curice... 

Osim što je to izvrstan način da se mama ne osjeća usamljeno (jer ima jaku podršku i social community oko sebe, što online, što offline), to je prekrasan način da njen suprug prati odrastanje njihovog djeteta i sazrijevanje njihove obitelji.

Prema navedenim primjerima mislim da je jasno da blog može pozitivno, ali i negativno utjecati na vašu vezu i obitelj. Zato blogajte ako želite, ali s oprezom. Anoniman blog ili ne, vaš partner bi svakako trebao znati za njega. A ako on ne smije znati ono što blogate, zapitajte se da li ste u pravoj vezi ili je vrijeme da izađete iz nje.

Što vi mislite o ovoj temi? Blogate li?