Svatko od nas voli na drugačiji način i samim time na drugačiji način izražava svoju ljubav. Baš zbog toga često može doći do nesporazuma i možemo pomisliti da nas partner ne voli koliko mi njega.
Zato je potrebno svoje osjećaje izraziti na više načina. Kako kroz riječi, tako i kroz djela i obrnuto.
Koliko god trubili da je za dobar sex važna dobra komunikacija, te želja obaju partnera da udovolje jedno drugome i da dopuste da im partner udovolji, i dalje nailazim na pojedince koji ne znaju kako reći partneru što im se sviđa i što žele.
Znam dosta parova koji su nakon vrlo malo zajedničkog vremena jednostavno "znali" da je to TO, pa su počeli živjeti zajedno ili se oženili, i koliko znam još uvijek su sretni. A postoje i oni koji su se razišli nakon desetak godina hodanja.
Nikad mi nije bilo jasno kako možeš provesti sa nekim deset godina i onda zaključiti da to ipak nije TO. Šta si radio tih deset godina?!
"Susret dviju osobnosti, nalik je na dodir dviju kemijskih tvari: dođe li do reakcije, obje se preoblikuju."
C.G. Jung
Tijekom odrastanja, o našoj obitelji, okolini i ljudima koje srećemo ovisi kako ćemo se oblikovati kao ljudi. Ponekad i događaj kojem smo prisustvovali ili osoba koju smo nakratko sreli mogu utjecati na neki segment našeg života jer su nekim svojim činom utjecali na naše mišljenje, pa samim time i na naš karakter.
Iako svi znamo da je komunikacija najvažnija u vezi, jako malo parova se zapravo trudi raditi na njoj. Misle da je to nešto što jednostavno, ili funkcionira, ili ne.
Što je možda istina na početku veze, ali kako se veza razvija i vrijeme prolazi, oba partnera se mijenjaju. Samo uz dobru komunikaciju, bit ćemo svjesni tih promjena i stalno učiti o sebi i partneru, te o tome što je potrebno da veza i dalje funkcionira.
"Muškarci su ljubomorni na svoje prethodnike, žene na svoje nasljednice"
Prvi znaci ljubomore u vezi obično se vezani uz naše samopouzdanje, odnosno manjak istog. Nakon što prođe onaj prvi zanos, kada nam veza i partner počnu značiti sve više i više, dolazi do straha da bi to mogli izgubiti, da nismo dovoljno dobri da bi partnera zadržali ili da partnerovi osjećaji nisu jednako snažni.
Kao što sam već spomenula, na samom početku veze skloni smo "staviti" tzv. ružičaste naočale. Sindrom "ružičastih naočala" je bitan faktor na početku veze i zapravo nije dobro bježati od njega.
Pogledom kroz ružičaste naočale uočavamo samo one dobre stvari na partneru. Pronalazimo sve njegove vrline, pa čak i one koje su možda duboko skrivene ispod, možda naoko, grube vanjštine.
Prije nekoliko godina smatralo se da ćete partnera naći jedino izlascima i druženjem po tulumima, zabavama, klubovima isl. Danas se na taj način upoznaje jako malo parova.
Iako najveći postotak upoznavanja partnera i dalje uzima upoznavanje putem prijatelja, sve više i više parova vezu započinju putem interneta.
Ažurirano Nedjelja, 07 Veljača 2010 15:31
Nekome je dovoljan samo jedan pogled da ih privuče voljenoj osobi dok nekome trebaju godine i godine da shvate da je ona prava osoba cijelo vrijeme pokraj njih. Iskustva su različita.
Ipak, trajalo to sekundu ili godinama, svaka ljubav prolazi kroz više faza...
Ažurirano Nedjelja, 07 Veljača 2010 15:32
U osnovnoj školi smo, u sklopu nastave, gledali dokumentarni film pod nazivom "Zelena ljubav" ili nešto slično. Film prikazuje seoske običaje prije nekih pedesetak godina kada su brakovi bili stvar dogovora i sklapali se između djece od cca 13 godina.
Zapravo, u trenutku kad je djevojka dobila prvu mjesečnicu smatralo se da je spolno zrela i spremna za brak. O psihičkim segmentima se nije razmišljalo. To jednostavno nije postojalo. Brak je bio zajednica između dječaka i djevojčice kojima je bio cilj napraviti što više djece i opet ih dalje udati. Jednom rječju - razmnožavanje.
I nevjerojatno, ali takvi brakovi su opstajali i ljudi su bili relativno sretni jer za drugo nisu ni znali...
